Na putu prema neovisnom životu i socijalnoj uključenosti u Europi

Socijalna uključenost ključna je kako bi se svima omogućilo da u potpunosti sudjeluju u životu zajednice i ostvaruju svoja prava i slobode, a da ih se pritom cijeni i poštuje. Način pružanja skrbi i usluga izravno utječe na osobnu neovisnost i socijalnu uključenost.
 

Smještajne ustanove za dugotrajni boravak, kao što su domovi za starije i ustanove za život uz tuđu pomoć, pružaju potporu pojedincima sa znatnim potrebama za skrbi. Međutim, institucionalizacija predstavlja veliki rizik za primatelje skrbi. Pokazalo se da institucionalizacija i institucionalna kultura imaju za posljedicu izoliranost, depersonalizaciju, nedostatak autonomije, otuđenje, oslabljivanje položaja i socijalnu isključenost.
 

Deinstitucionalizacija podrazumijeva prelazak na usluge skrbi i podrške u zajednici, pri čemu se prednost daje individualiziranim pristupima, socijalnoj uključenosti i neovisnosti. Trebala bi uključivati planiranje i stvaranje skrbi i usluga koje se pružaju u obiteljskom okruženju i zajednici, što pojedincima omogućuje samostalan život unutar redovnih zajednica.
 

U ovom se izvješću iznose dokazi o institucionalnom životu u EU-u i prelasku na skrb i usluge u obiteljskom okruženju i zajednici. U njemu se raspravlja o razmišljanjima i dokazima o deinstitucionalizaciji, strategijama i praksama za pružanje skrbi i usluga u obiteljskom okruženju i zajednici te o povezanim izazovima. U izvješću su predstavljene i studije slučaja koje prikazuju iskustva korisnika i dionika u nastojanjima da se ostvari samostalan život.
 

Kontekst politike

Načela neovisnog života i socijalne uključenosti ključna su za mnoge preporuke i propise na razini EU-a. U europskom stupu socijalnih prava naglašava se da su pružanje podrške samostalnom životu osoba s invaliditetom (načelo 17.), cjenovno pristupačne usluge dugotrajne skrbi (načelo 18.) te pravo na stanovanje i pomoć beskućnicima (načelo 19.) ključni za socijalnu uključenost.
 

U europskom jamstvu za djecu ističe se važnost obiteljskog života za dobrobit djece i sudjelovanja djece u donošenju odluka kako bi se poboljšala njihova socijalna uključenost i dobrobit. U Europskoj strategiji za skrb naglašava se važnost skrbi usmjerene na osobu i promiču se mogućnosti za pojedince kojima je potrebna skrb da u potpunosti sudjeluju u društvu te se zagovara kombinacija usluga dugotrajne skrbi i potpore neformalnim pružateljima skrbi. U Strategiji o pravima osoba s invaliditetom naglašava se socijalna uključenost i samostalan život te se zagovaraju politike za povećanje pristupa cjenovno pristupačnom stanovanju, osobnoj pomoći i uslugama podrške u zajednici. U Zelenoj knjizi Europske komisije o mentalnom zdravlju ističe se potreba za integriranim pristupom skrbi, uključujući skrb u zajednici.
 

U okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova, uključujući Europski socijalni fond plus i Europski fond za regionalni razvoj, pruža se potpora uslugama skrbi u obiteljskom okruženju i zajednici sredstvima usmjerenima na izgradnju ili obnovu objekata, inicijative za izgradnju kapaciteta za neformalne pružatelje skrbi i stručnjake te na programe za širenje najboljih praksi u pružanju skrbi i usluga u zajednici.
 

Glavni zaključci

• Nedostatak sveobuhvatnih i usporedivih podataka o skrbi i uslugama te njihovim primateljima otežava napore EU-a i njegovih država članica usmjerene na razvoj skrbi i usluga kojima se potiče samostalan život i socijalna uključenost.
   
• Životni uvjeti i životno iskustvo institucionaliziranih osoba (i osoba izloženih riziku od institucionalizacije) nedovoljno su istraženi. To je posebno vidljivo kad je riječ o djeci u rezidencijalnoj skrbi i osobama koje traže utočište u hitnim slučajevima zbog beskućništva ili zlostavljanja u obitelji.
   
• Iako u većini država članica postoje strategije deinstitucionalizacije, u desetogodišnjem razdoblju do 2022. – 2023. broj djece, odraslih osoba s invaliditetom i starijih osoba u ustanovama za smještaj povećao se u cijelom EU-u. Broj bolničkih kreveta za psihijatrijsku skrb neznatno se smanjio.
   
• Institucionalna kultura podrazumijeva izolaciju, depersonalizaciju, nedostatak sudjelovanja u društvu, nedostatak kontrole, rigidnost rutine, postupanje s osobama u grupama bez privatnosti, ograničenja mobilnosti, socijalnu distancu i paternalizam. Takva kultura može postojati u bilo kojem okruženju, ali često je nalazimo u ustanovama za smještaj i skloništima, što može imati za posljedicu ograničenje privatnosti i osobne slobode, nedostatne usluge, neodgovarajuće životne uvjete i socijalnu isključenost.
   
• Zbog nedostatka cjenovno pristupačnog i dostupnog stanovanja uz sigurnost boravka ili nedostatka mjesta u udomiteljskoj skrbi sposobnost država članica da pružaju skrb i podršku u obiteljskom okruženju i u zajednici ozbiljno je ograničena.
   
• Nedostatak javnog financiranja skrbi i usluga u obitelji i zajednici nameće ograničenja za samostalan život i socijalnu uključenost. Pružanje tih usluga ugroženo je zbog nedovoljnog zapošljavanja, nedostatka osoblja, nedostatka osposobljavanja i administrativnih pitanja.

Smjernice politike

• Omogućiti da su osobe kojima je potrebna skrb ili potpora uključene u razvoj i preispitivanje politika koje se na njih odnose.
   
• Usvojiti pristup usmjeren na pojedinca koji pruža kombinaciju skrbi i usluga koje se pružaju u obiteljskom okruženju i u zajednici.
   
• Omogućiti korisnicima usluga da imaju maksimalnu kontrolu nad svojom situacijom, uz podršku pri donošenju odluka kada je to potrebno.
   
• Dati prednost preventivnim mjerama kojima se smanjuje rizik od institucionalizacije.
   
• Nastojati smanjiti trajanje boravka u ustanovama za smještaj i osigurati prijelaz na skrb i usluge u zajednici i obitelji.
   
• Omogućiti pružanje hitnog smještaja u skloništima za osobe koje su se našle u kriznim situacijama kao što su beskućništvo ili nasilje u obitelji te stavljanje na raspolaganje trajnog, neovisnog smještaja kako bi se omogućio pravodobni premještaj iz skloništa.
   
• Uzeti u obzir izazove postupaka deinstitucionalizacije. Pažljivo planirati tranziciju pojedinaca, održavajući kontinuitet potpore i svakodnevnih aktivnosti.
   
• Povećati dostupnost cjenovno pristupačnih, dostupnih, uključivih i sigurnih mogućnosti stanovanja u redovnim zajednicama kako bi se spriječilo beskućništvo i olakšao neovisan život.
   
• Pružati raznolike oblike skrbi i usluga u obitelji i zajednici, uključujući službe za zapošljavanje, zdravstvene usluge, socijalne usluge i usluge usmjerene na socijalnu uključenost, osiguravanje odgovarajućeg osoblja i osposobljavanje osoblja.
   
• Poboljšati dostupnost osnovnih usluga i objekata.
   
• Baviti se institucionalnom kulturom u svim oblicima pružanja skrbi maksimiziranjem individualne autonomije u donošenju odluka, smanjenjem ograničenja mobilnosti, poticanjem društvene interakcije i ispravljanjem stereotipnih uloga klijenata i osoblja.
   
• Podupirati neformalne pružatelje skrbi pružanjem obuke, privremene skrbi radi odmora uobičajenog njegovatelja, savjetovanja, tehnoloških pomagala i financijske pomoći.
   
• Prikupljati podatke na razini EU-a o pružanju skrbi i usluga te o situacijama njegovatelja i primatelja skrbi radi praćenja životnih uvjeta, provedbe politika i trendova tijekom vremena.